Paradoksi biznisa: ono što vam je danas prednost – sutra će biti najveći neprijatelj

24b19e3Magazini, autori, istraživači i izdavači širom svijeta su u posljednjih 20 godina objavili hiljade knjiga i prodali milione primjeraka literature posvećene temi: kako pokrenuti, razviti i sačuvati privatni biznis. Ta literatura je postala popularnija od najkultnijih špijunskih trilera Roberta Ludluma, literatura koja je prepoznavala jednu od najizraženijih i najjačih potreba modernog čovjeka: kako postati i ostati bogat. Većina autora na promocijama i u reklamama ispriča i priču o dječaku kojeg je njihova knjiga motivisala i pomogla njegovoj porodici, ali ako ja dobro vidim, poslovni ljudi u Bosni i Hercegovini se baš i ne oslanjaju na takvu literaturu. Zapravo, uglavnom se ne oslanjaju na literaturu uopšte.

Kako pokrenuti biznis

Prva lekcija knjiga posvećenim biznisu obavezno govori o identificiranju tržišne potrebe za nečim što trenutno ne postoji ili je nedovoljno dobro, pa će naša inicijativa razdrmati tržište, napraviti snažna partnerstva i stratešku povezanost sa onima kojima naša dobra ili usluge trebaju. Predloženi scenario je analiza okruženja i prilika, procjena o tome šta bi mogle biti naše prednosti i predani rad na razvoju i realizaciji naše vizije.

Naši ljudi vam uglavnom ne znaju ni ispričati kako su odlučili da idu u privatni biznis. Najčešće neverbalno pojasne da nisu ni vidjeli drugu opciju, da im je sve drugo bilo presporo i dosadno i da je za njih bilo logično da se bave privatnim biznisom. Bez prethodnih analiza, priprema i strategija, bez inicijalnog strategiziranja i konsultovanja literature, bez konsultovanja najboljih praksi i traženja savjeta pesimista. Bez obzira na to šta će reći istraživanja na temu porodičnih firmi, vjerujem da trenutno manje od 10 posto domaćih mikro, malih i srednjih preduzeća (do 250 uposlenika) ima čvrsti strateški plan na osnovu kojeg radi. Vjerovatno ima nešto slično tome, poput procjene o minimumu prihoda koji zadržava poslovanje, tzv.normu itd., ali strateškog plana, onakvog kakvim ga poznaje i raspoznaje svjetski biznis – nemaju. Niti nešto slično tome.

Ta vrsta pokretljivosti i improvizacije je zapravo i stvorila i održala njihove biznise. Mogućnost lakšeg upravljanja u krizama, odustajanje od nečega što zasmrdi i prihvatanje nove i zanimljive ponude, to ih je i učinilo uspješnim. Kaže čuveni harmonikaš Anto Filipović da je improvizacija najljepši dio muziciranja – sve dok ne postaneš ozbiljan muzičar. Onda valja, citiram, „sve ispočetka“.

Organizacija

Sva organizacijska filozofija jednog osvježavajućeg biznisa je u doslikavanju portreta njegovog vlasnika. Ljudi skloni slobodi naprave kompanije koje su slobodarske i fleksibilne, oštri i prijeki ljudi održavaju atmosferu u kancelarijama koja je slična njima. Pamtim jedan razgovor za posao i ulazak u firmu od 50-ak uposlenika. Ušao sam u prijemni ured i učinilo mi se da taj dan ne rade. Potpuni muk. Tokom intervjua, vlasnik mi je rekao da sam preslobodnog ponašanja, da se previše smijem i da sam talentovan za politiku. Kasnije sam ga sreo nekoliko puta, svaki puta na kasama tržnih centara. Nikada ne govori ni „hvala“, ni „doviđenja“. I on ima pravo na to, ali na kasi tržnog centra.

Nemam dileme oko toga da će posao jednom da ga pregazi. Kako se bavi vrlo perspektivnim biznisom, kompanija je rasla i rasla, i zaustavila se u potrazi za novim kadrovima. I danas je otvoreno 10 konkursa, sa njim i za njega jednostavno ljudi više neće da rade.

Nema tu razgovora, to je jednostavno tako. Svako od nas ima limite i paradoksalno je da je njegov personality vjerovatno bio i ključni faktor za nastanak kompanije. Investitori su povjerovali da je vrlo ozbiljan i čvrst čovjek. I jeste, i ako mu ponudite edukaciju na polju organizacije, vjerovatno će odgovoriti da o „preduzetničkom hljebu ne može pričati neko ko ga nije kuhao“. A to je smisleno toliko koliko je smisleno da čovjek koji nije igrao profesionalnu košarku ne može biti profesionalni trener. Naprimjer, Bogdan Tanjević.

Konsalting

Svaki mladi preduzetnik kojeg sam upoznao je poput sunđera. Ne štedi vrijeme i energiju i istinski osluškuje i prihvata. Naravno, ne isporučuje zahvalnice na adrese stotina ljudi koji su mu na dnevnim kafama i u šetnjama dali ideje za njegov biznis o kojem svakako misli po cijeli dan.

Stariji i iskusniji preduzetnici su također poput sunđera, ali već uvoštalog, kalcificiranog, zaprljanog gomilom informacija i alarma. Primijetit ćete, složit ćete se, jako često više nisu u stanju krasti ideje i bljeskove, materijalizirati tuđe komentare o fudbalu koji su vezani za timsku igru i apsolutno su prihvatljivi za svaki tim. Inicijalni impuls osluškivanja se pretvori u refleks neslušanja i odbijanja. Taj senzor koji je pravio prednosti postaje nerelevantan i nemoguće ga je isključiti ili potpuno ukloniti.

Konsalting – to nisu samo oni zgodni ljudi koji prodaju usluge svojih kompanija ili organizacija. Konsalting je razgovor sa ciljem unapređenja rezultata poslovanja. Ako vam je gospođa na prijemnom uredu Zemljišnoknjižnog ureda rekla da se ne smije trošiti više nego što zarađuješ, u pitanju je jedan vrlo ozbiljan finansijski savjet. Tako to gleda mladi preduzetnik. Kako vi gledate? U kojoj ste fazi kalcifikacije sunđera?

Zaključak

Uspješni biznismeni, po formulama koje sam i ja čitao, grandioznu mudrost opisuju kao iscrtavanje, gađanje i pogađanje cilja. U njihovoj percepciji i u njihovom svijetu biznisa, cilj je tržište i emocija kupca, dok je cilj prosječne bh.firme i njenog uposlenika – raspoloženje vlasnika. On je metafora proizvoda i usluga koje nudi, jedino on razumijeva tajnu uspjeha i nesreću neuspjeha, samo on može strategizirati i konsaltingovati. Tako jedan put završi u klupku potrošenih sunđera, na sve strane. Tako ostajemo prosječni.

Konačno, često su ponajbolja literatura ljudi oko nas. Daleko je korisnije slušati sagovornika nego misliti o američkom bestselleru, i u tom slučaju, poslovni uspjeh je blizu. Niko ga nigdje ne garantuje, ali je dohvatljiv. A ako posao i propadne – što nije naročito strašno u odnosu na to da mi propadnemo – postati ćemo i ostat ćemo bogati.

Autor: Damir Delić Đuljić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *