Planiranje sukcesije uključuje odlučivanje ko će voditi firmu u narednoj generaciji. Nažalost, manje od jedne trećine porodičnih firmi prežive prelazak sa prve generacije vlasništva na drugo, a samo 13% ostaje u porodici preko 60 godina. Problemi koji dovode do tranzicije mogu se desiti iz bilo kog razloga:

1) posao više nije održiv

2) sljedeća generacija nije želela da nastavi poslovanje

3) novo rukovodstvo nije pripremljeno za teret potpune operativne kontrole.

Nedostatak planiranja, međutim, daleko je najčešći osnovni razlog za neuspjeh preduzeća u generacijskoj tranziciji. U svakom trenutku, 40% američkih firmi se suočava sa pitanjem sukcesije, a relativno mali broj njih donosi planove sukcesije. Vlasnici firmi  možda ne žele da se suoče sa ovim pitanjem jer ne žele da se odreknu kontrole, osjećaju da njihov nasljednik nije spreman, ima malo interesa van posla ili želi zadržati osjećaj identiteta koji imaju toliko dugo dobijenih od svog rada.

Ali, od vitalnog je značaja da se proces sukcesije pažljivo planira prije nego što postane neophodan zbog bolesti ili smrti vlasnika. Porodičnim firmama se savjetuje da prate petostepeni proces u planiranju sukcesije: iniciranje, izbor, obrazovanje, priprema finansija i tranzicija.

• U fazi iniciranja potencijalni nasljednici su upoznati sa poslovanjem i imaju različita različita radna iskustva
• U fazi izbora izabran je nasljednik i razvija se raspored za tranziciju. Analitičari skoro jednoglasno preporučuju da nasljednik bude samo pojedinac, a ne grupa braće i sestara ili rođaka. Do određenog stepena, odabirom grupe, postojeće rukovodstvo samo odlaže odluku ili ostavlja na sledećoj generaciji da se razriješi.
• Tokom faze obrazovanja, vlasnik preduzeća postepeno predaje vladavinu nasljedniku i prebacuje zadatak po zadatak tako da on ili ona mogu blagovremeno usvajati
• Finansijska priprema podrazumijeva donošenje aranžmana tako da odlazni menadžerski tim može povući dovoljno sredstava da se penzioniše. Što se više vremena koristi u pripremi za finansijske implikacije ove tranzicije, vjerovatnije je i da će firma izbjeći opterećivanje u tom procesu.
• U fazi tranzicije, poslovanje mijenja ruke – vlasnik firme se uklanja iz svakodnevnog poslovanja firme. Ova završna faza može biti najteža, pošto mnogi preduzetnici doživljavaju velike kada je u pitanju napuštanje porodičnog biznisa. Od pomoći može biti da vlasnik firme uspotavi i pronađe neke nove, vanjske interese, stvara zdravu finansijsku bazu za penziju i ostvari povjerenje u svog nasljednika.

Planiranje nekretnina

Planiranje nekretnina obuhvata finansijske i poreske aspekte prenošenja vlasništva nad porodičnim poslovanjem na sljedeću generaciju. Porodice moraju planirati da minimiziraju svoje poresko opterećenje u trenutku smrti vlasnika, tako da se resursi mogu zadržati unutar firme i porodice. Nažalost, poreski zakoni danas više ometaju porodice koje žele nastaviti posao nego što im pružaju bilo kakvu vrstu olakšice. Nasljednici se oporezuju na osnovu vrijednosti poslovanja sa visokom stopom kada se vlasništvo prenosi sa jedne osobe na drugu. Zbog svoje složenosti, planiranje nekretnina obično vodi tim stručnih savjetnika koji uključuju advokata, računovođa, finansijskog planera, agenta za osiguranje i možda konsultanta za porodični posao. Plan posjeda treba uspostaviti čim kompanija postane uspješna, a zatim redovno ažurirati kako se mijenjaju poslovne ili porodične okolnosti.

Jedna od tehnika dostupna vlasnicima porodičnih firmi u planiranju imanja poznata je kao “zamrzavanje imovine”. Ova tehnika omogućava vlasniku firme da “zamrzne” vrijednost poslovanja u određenom trenutku kreirajući preferencijalnu dionicu, koja ne vrijedi u vrijednosti, a zatim prenijeti običnu aranziju svojim nasljednicima. Budući da je većina akcija u firmi poželjna, porez na imovinu je smanjen. Međutim, nasljednici su obavezni da plaćaju porez na dodatnu vrijednost, ali što je u svakom slučaju povoljnije od direktnog oporezivanja prilikom preuzimanja poslovanja i nekretnina.

Na raspolaganju su različiti alati koji mogu pomoći vlasniku firme da odloži porez na prenos koji je povezan sa predajom porodičnog biznisa. Osnovni alat je testament, odnosno pisana želja vlasnika u pogledu raspodjele imovine nakon njegove smrti. U slučaju smrti vlasnika, imovina se na preživjelog supružnika, a porez se ne obračunava i ne smatra dugom sve do smrti i drugog supružnika. Takođe, moguće je plaćati porez na imovinu vezan za prebacivanje porodičnog biznisa na rate, tako da se ne naplaćuju porezi određeni vremenski rok, ali da se ostatak plaća u godišnjim ratama tokom nekog perioda. Postoje i druge tehnike koje vlasnicima firme omogućavaju da neke ili sva svoja sredstva isključe iz poreza na imovinu, uključujući jedinstveno povjerenje za kredit / oslobađanje, dinamično povjerenje i godišnji poklon za isključenje ali budući da su zakoni skloni čestim promjenama, oko takvih stvari je uvijek potrebno konsultovati se sa advokatom

izvor: https://www.inc.com/encyclopedia/family-owned-businesses.html