Termin „porodični posao“ ili „porodična firma“ se u javnosti prečesto shvataju kao mala i srednja preduzeća čiji je glavni fokus vlastiti opstanak na tržištu i koji se isključivo bave njima srodnom tematikom. Iako se dosta start-up poslova može dovesti u vezu upravo sa „porodičnim poslom“, postoji i sasvim druga strana priče a koja je prečesto zaboravljena i o kojoj se ne priča. O čemu govorimo? O ogromnim, multimilionski vrijednim, porodičnim poslovima i kompanijama. Porodične firme su dio korporacija ili su i same prerasle u to. Na svjetskoj listi uspješnih poslovanja, čak 30%  čine porodiče firme. Porodične firme ne samo da nisu nestabilni dio već mogu da se smatraju stubom razvoja ekonomije. Ukoliko se posmatra odnos porodičnih i javnih preduzeća i firmi, posvećenost, efektivnost i efikasnost su u porodičnim firmama veći a samim tim ne izostaje i dobar rezultat.

Sophie Mignon, viša stručna saradnica u Centru za menadžment i istraživanje u Ecole Polytechnique je kroz istraživanje sastavila popis koji sadrži 149 porodičnih firmi sa prihodima većim od bilion dolara. Većina je iz Sjedinjih Američkih Država, Kanade, Francuske, Španije, Portugala, Italije i Meksika. U svakom porodičnom sistemu, članovi porodice su usko vezani za svako polje poslovanja, od upravnog odbora preko uređenja do logističke postavke. Detaljnom analizom poslovanja je utvrđeno da je povezanost samog vrha firme sa poslovanjem ključan faktor dobre komunikacije, stabilnosti, profita i opstanka na tržištu.

Rezultati istraživanja su pokazala da su u vrijeme stabilne ekonomske situacije i pod povoljnim uslovima, porodične firme uspješnije i efektivnije na polju zarade. Čak i u slučajevima nepovoljnih uslova na tržištu, porodične firme znatno manje osjete osjete padove i propadanje kroz poslovanje. Ako uporedimo poslovanje porodičnih sa drugim tipom poslovanja a u periodu od 1997 do 2009 godine vidjećemo da su, dugoročno gledano, porodične firme uspješnije i sa boljim poslovanjem te većom zaradom

Zaključak je jednostavan: porodične firme se fokusiraju da im poslovanje bude elastično i otporno na vanjske udare više nego na „izvođenje radova“.

Fokus porodičnih firmi se uglavnom svodi na stvaranje povoljnih prilika unutar same firme a koje će kasnije doprinijeti opstanku i u ne tako dobrim uslovima tržišta. Ono po čemu se još porodične firme razlikuju je strategija razvijanja poslovanja – ključna osoba na čelu firme će povlačiti drugačije poteze zbog neke vrste emotivne povezanosti sa poslom. To nužno ne znači loše i nepromišljene odluke, naprotiv. Ključni ljudi u porodičnim firmama razmišljaju dugoročnije budući da imaju stavku nastavka poslovanja koje će se protezati i na buduće generacije. U vrijeme sve nestabilnije ekonomije, primjeri poslovanja porodičnih firmi mogu biti uzor i model poslovanja za ostale, naročito u polju stvaranja što dugoročnijeg biznis plana.

Koji su to faktori otpornosti porodičnog poslovanja?

(u)Štedi i kad je dobro i kad je loše

Nakon nekoliko godina istraživanja poslovanja porodičnih firmi, vjerujemo da smo na tragu stvaranja koncepta uspješnog poslovnog modela. Za razliku od velikih i multinacionalnih kompanija, većina porodičnih firmi nema posebno uređene, moderne i glomazane prostore za rad. Najlakše zarađen novac je onaj koji se ne potroši. Šta to znači? Umjerenost u trošenju na prvom mjestu. Poslovanje porodičnih firmi se svodi na maksimalno smanjenju pottrošnju na stvari za koje se realno i objektivno procjeni da su nepotrebne i da se ulaganjem u njih ne bi doprinijelo poboljšanju poslovanja.

Visoko postavljena ljestvica za kapitalna ulaganja

Rukovodstvo u porodičnim firmama je posebno oprezno kad je u pitanju ulaganje sa velikim kapitalom. Prvo i osnovno pravilo je da ne trošiš i ne ulažeš više od onog što možeš da zaradi a to je nešto što se ne sreće u poslovnim modelima koji nisu usko vezani za porodičnu firmu – potpuno je druga percepcija ulaganja tuđih i vlastitih sredstava. Ulaganje je isplativo samo u slučajevima koji, na koncu, neće dovesti do gubitaka a da bi se tako nešto postiglo, potreban je biznis plan koji u skladu sa efektivnim poslovanjem i zaradom. Uloži onoliko koliko i u slučaju propadanja neće oštetiti poslovanje i izazvati gubitke i dugove.

Dugovi pod kontrolom

U modernom, korporativnom poslovanju, razumni iznos dugovanja je pozitivna stavka u planiranju jer finansijska poluga maksimizira stvarni iznos vrijednosti. Porodične firme se prema zaduženjima i dugovima odnose emotivnije, da se ne dovedu u nezgodan položaj, ali samim tim to znači i racionalnije sa povećanom kontrolom troškova i smanjenim rizikom. U istraživanju koje je provedeno od 2001 do 2009 godine o dugu ispitanika, 47% prezaduženih su poslovali korporativno. Rezultat kontrole dugovanja dugoročno znači da porodična firma opstaje lakše i sa manjim posljedicama čak i u vrijeme recesije i otežanih uslova tržišta.

Restrukturiranje

Strateško poslovanje i planiranje ne znači samo plan za rast, nekad to znači i suprotan proces – ali, ne propadanje već  restrukturiranje. Takva vrsta poslovanja nosi određenu dozu rizika ali je često najuspješnije rješenje za usporavanje procesa rasta i pretvaranje poslovanja od porodičnog do korporacijskog. Mnoge pordične firme se „razdvajaju“ na nekoliko jedinica jer to često ostavlja prostor za geografsko širenje, kako fizički tako i na poslovnom planu. Jer su manje firme lakše za rukovođenje a i dalje ostaju jedno. Da, teže i nosi više rizika ali u konačnici gledano, isplativije i dugoročnije u pogledu opstanka poslovanja.

Talenat i moć upravljanja

Kontinuitet i zadržavanje radne snage je izražnije kod porodičnih firmi koja se fokusira na ulaganje u opstanak firme i njenog kadra, naročito onih koji dolaze kao vanjski saradnici. U samo 9% slučajeva od svih ispitanih sa pomenute liste od 149 porodičnih firmi došlo je do odliva radnog kadra, dok je taj broj puno veći u korporacijskom modelu poslovanja. Ljudi na ključnim pozicijama se trude stvoriti „porodičnu“ atmosferu čak i za one koji, inicijalno, nisu dio iste ali su zahvaljujući potrebi za širenjem posla i uvođenjem stručnih ljudi na ključne pozicije tu gdje jesu. Dugoročno gledano, svako ulaganje u  radnika koji doprinosi poslovanju kompanije se smatra ulaganjem u bolju budućnost i smatra se kapitalom a u slučajevima dobre (pr)ocjene, radni kadar treba motivisati i inspirisati uvijek za više i bolje, na privatnom, poslovnom i djelovanju unutar firme. Prečeste promjene ljudi na ključnim pozicijama u poslovanju su stavka koja bespotrebno troši novac – bolje je uložiti i pružiti više postojećem radniku nego istog pokušati zamijeniti, odnosno, i porodične firme trebaju ostaviti prostor za napredak da one koji nisu dio prvobitne postavke rukovodstva.

Napredak porodičnog modela u poslovanju je evidentan. Kako pokazuju posljednja istraživanja, i velike kompanije sve više uvode nove procese poslovanja a ugledajući se upravo na model porodičnih firmi.

izvor: https://hbr.org/2012/11/what-you-can-learn-from-family-business