Promjene u demografiji stvaraju nove uloge i mogućnosti za liderstvo žena u porodičnim preduzećima. Pored ovih mogućnosti, mogu se primijetiti neki eksterni faktori koji negativno utiču na žene pri preuzimanju ključnih uloga u porodičnim preduzećima, kao što su društvene predrasude, nesvjesna rodna pristrasnost i porodične tradicije, kao i stereotipi koje je potrebno osporiti kako bi se mogla obezbijediti mapa puta za žene liderke porodičnih biznisa budućnosti.

Zbog uticaja društvenih predrasuda u prošlosti, kao i kulturnih i porodičnih tradicija u nekim slučajevima, žene svjesno ili nesvjesno dobijaju novu, skrivenu ulogu u nekim situacijama porodičnog poslovanja – glavni emocionalni direktor (“Chief Emotional Officer”). U ovoj skrivenoj ulozi izvršnog direktora, brinu su se o emocionalnim potrebama porodice, održavajući porodicu na okupu i osnažujući porodične vrijednosti i tradicije.

Kada je to slučaj, postoji opasnost da ženski članovi porodice, već prilikom odrastanja, ne budu socijalizovani i naučeni da internalizuju poslovne vrijednosti i prakse u istoj mjeri kao i muški članovi porodice. Ako im se ne daju iste mogućnosti da aktivno učestvuju u poslu i grade vlastite uspješne karijere, rizikuju da budu izostavljeni iz mogućnosti da zauzmu liderske pozicije. U tom smislu, primogenetura i dalje vlada u porodičnim preduzećima.

Ipak, uprkos konvencionalnom pogledu na „ženski rad“ u nekim dijelovima svijeta i u određenim industrijama, primjetan je pomak. U onom što bi se u prošlosti smatralo netradicionalnim ženskim zanimanjem, posebno u industrijama u kojima dominiraju muškarci kao što je teška proizvodnja (prerada čelika, proizvodnja cementa, proizvodnja metalnih proizvoda), sve veći broj kompetentnih žena lidera stoji na čelu.

Porodične firme koje vode žene kao generalne direktorice uobičajeno imaju izrazit transformacioni i manje autokratski pristup vođstvu. Dokazi uopšteno pokazuju da žene imaju tendenciju da ohrabre pojedince i timove, te da traže nove poslovne prilike, identifikuju šanse za promjenu i same donose odluke.

Ona preduzeća koja su predana osnaživanju žena bi mogla početi procijeniti svoja uvjerenja i percepcije, kao i ohrabrivati otvorenu diskusiju svih pogleda unutar porodice, naročito pripadnika različitih generacija, koliko god to moglo biti nelagodno u početku. Hrabrost da se bude otvoren prema novoj perspektivi ima moć promjene postojeće i najvjerovatnije zastarjele ideje o ulozi žena u porodičnim preduzećima, kao i konkurentske prednosti kojoj mogu doprinijeti u budućnosti.